Stavljanje na raspolaganje prijevoznog sredstva zaposleniku koje je u vlasništvu ili u najmu poslodavca čest je i u praksi vrlo popularan način stvaranja dodane vrijednosti radnog mjesta.
Takva stimulacija zaposlenika predstavlja plaću u naravi te podliježe plaćanju poreza i doprinosa kao kod redovne plaće. Istovremeno, svi troškovi nastali u vezi s korištenjem službenog vozila za poslodavca predstavljaju 100% porezno priznati trošak što u konačnici znači da će poslodavac platiti manji porez na dobit.
Koje su prednosti za poslodavce?
U današnje vrijeme više nije dovoljno samo isplatiti plaću. Trendovi i radna kultura se mijenjaju. Naglasak je na zadovoljstvu zaposlenika. Danas je važno uz ugodno radno okruženje osigurati i lepezu dodatnih benefita koji će zaposlenike održavati motiviranima i angažiranima kako bi doprinosili uspjehu firme, a poslodavca činiti atraktivnijim i konkurentnijim.
A odluka poslodavca da radniku ponudi na raspolaganje službeno vozilo za njegove privatne potrebe je svakako jedan od poželjnijih benefita.
Istovremeno, takva odluka je za poslodavca posebno zanimljiva u smislu optimizacije poreznih davanja zbog mogućnosti priznavanja svih troškova povezanih s korištenjem vozila u 100% iznosu što utječe na umanjenje godišnje osnovice poreza na dobit pa onda i plaćanje manjeg poreza na dobit (čl.7. st.1. točki 4. Zakona o porezu na dobit)
Dakle, kada poduzetnik po osnovi korištenja službenog automobila radniku obračunava plaću u naravi svi redovni troškovi korištenja vozila kao što su gorivo, održavanje i popravak vozila, registracija, amortizacija (do 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti vozila), uključujući i iznos nepriznatog pretporeza (50%), su za poslodavca 100% porezno priznati rashod.
Treći pozitivan aspekt za poslodavca je financijska isplativost.
Uzmimo za primjer da je poslodavac odlučio povećati plaću zaposlenika u iznosu od 400,00 kuna neto. Poslodavac će u slučaju isplate plaće u novcu morati izdvojiti 762,43 kune što uključuje neto plaću, poreze i doprinose.
Međutim, ako isto povećanje dogovori s radnikom u obliku korištenja službenog auta za koje plaća 2.000,00 kuna ratu najma, poslodavac će morati platiti samo 362,43 kune za poreze i doprinose na plaću u naravi, ali ne i 400,00 kuna neto plaće koja se ne isplaćuje jer se smatra neto vrijednošću usluge koju radnik koristi.
Dakle, poslodavac bi prošao jeftinije ukoliko bi zaposleniku dao službeni automobil na korištenje uz obračun plaće u naravi umjesto povećanja osnovne plaće.
Svakako, ova računica ima smisla samo ako poslodavac već ima u najmu ili vlasništvu firme osobne automobile ili planira nabaviti nove koji će se koristiti za potrebe posla, a ne i kada se nabavlja vozilo isključivo kako bi se dalo radniku na korištenje.
Koje su prednosti za zaposlenike?
U svrhu privlačenja i zadržavanja kvalitetnih zaposlenika, poslodavci pored osnovne ugovorene plaće često nude i druge pogodnosti svojim zaposlenicima. Upravo te dodatne pogodnosti čine radno mjesto poželjnijim.
Pored uobičajenih neoporezivih novčanih nagrada i potpora (o kojima smo pisali OVDJE) poslodavci se nerijetko odlučuju dodatno stimulirati svoje radnike dajući im na raspolaganje službena vozila koja će, osim za poslovne, koristiti i za svoje privatne potrebe i to 24h na dan.
Korištenje službenog vozila za zaposlenika predstavlja nenovčani primitak po osnovi radnog odnosa (plaća u naravi), a manifestira se kroz bolji kućni budžet obzirom da je investicija u kupnju vlastitog vozila nepotrebna. Nema ni dodatnih troškova registracije vozila, osiguranja i servisa. Istovremeno, povećavaju se ukupna bruto primanja zaposlenika što utječe i na njegovu veću osnovicu za mirovinu.
Takav nenovčani primitak za radnika (plaća u naravi) mora se formalizirati pisanom odlukom poslodavca, a odluka mora sadržavati uvjete i način korištenja službenog vozila te način utvrđivanja plaće radnika.
Osim odlukom poslodavca, korištenje službenog vozila za privatne potrebe radnika moguće je ugovoriti i ugovorom o radu ili aneksom ugovora za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa ukoliko bi se isto smatralo dijelom njegove cjelokupne plaće.
U svakom slučaju, bez obzira na koji način je formalizirano, korištenje službenog vozila za privatne potrebe radnika smatra se dijelom plaće, odnosno plaćom u naravi te se kao takvo treba i oporezivati (čl. 21. st.1. Zakona o porezu na dohodak).
Istovremeno, radnik koji službeni automobil koristi i u privatne svrhe ne gubi pravo na isplatu neoporezive naknade za prijevoz na posao i s posla.
Što je plaća u naravi i kako se obračunava?
Plaća u naravi se ne isplaćuje, niti se obustavlja s redovne plaće zaposlenika. Plaća u naravi predstavlja vrijednost usluge koju poslodavac daje svom zaposleniku, a ta vrijednost čini osnovicu za obračun i plaćanje poreza i doprinosa.
Neto iznos plaće u naravi po osnovi korištenja službenih osobnih automobila u privatne svrhe utvrđuje se svaki mjesec u kojem je vozilo korišteno na jedan od tri propisana načina:
- 1% od nabavne vrijednosti vozila (s PDV-om)
- u visini 20% rate operativnog leasing-a uključujući sve dodatne troškove kao npr. police osiguranja, registracija vozila, održavanje vozila i dr. (s PDV-om)
- prema opsegu stvarnog korištenja za privatne potrebe, tj. 2,00 kn po prijeđenom kilometru (na temelju evidencije prijeđenih kilometara)
Primjerice, ako je nabavna vrijednost vozila s PDV-om 100.000,00 kuna, osnovica za obračun plaće u naravi iznositi će 1.000,00 kuna, a ukupni iznos poreza i doprinosa koje će poslodavac za radnika koji plaća prirez u Zagrebu morati obračunati i platiti je 906,09 kuna (pod uvjetom da je prilikom obračuna redovne plaće iskorišten sav osobni odbitak).
Tko snosi troškove vozila nastalih van radnog vremena ili na godišnjem odmoru?
U slučaju kada se zaposleniku obračunava plaća u naravi temeljem korištenja službenog vozila u privatne svrhe, svi troškovi nastali za vrijeme radnog vremena i u poslovne svrhe (gorivo, parking, cestarine i sl.) su trošak poslodavca.
Međutim, svi troškovi nastali izvan radnog vremena su privatni troškovi zaposlenika i ne mogu teretiti firmu. Ukoliko su isti plaćeni na teret firme, svaki taj trošak (s uključenim PDV-om) predstavlja osnovicu za obračun plaće u naravi ili je isti potrebno prefakturirati radniku koji će firmi nadoknaditi taj trošak.
Može li se službeno vozilo dati na korištenje za privatne potrebe i drugim osobama koji nisu zaposlenici?
Može. Poduzetnik može dati na raspolaganje službeno vozilo za privatne potrebe i drugim fizičkim osobama koji nisu zaposlenici društva uključujući i vlasniku koji nije zaposlenik.
Takvi primitci također se smatraju primitkom u naravi za koje se treba obračunati drugi dohodak u naravi (čl.54. st.1 Pravilnika o porezu na dohodak) ili dohodak od kapitala u naravi u slučaju vlasnika.
Iznos primitka, odnosno osnovica za obračun drugog dohotka u naravi određuje se jednako kao i u slučaju korištenja službenog vozila za privatne potrebe od strane zaposlenika, odnosno primjenom jednog od tri prethodno navedena načina izračuna.
Međutim, utvrđivanje iznosa primitka u naravi za vlasnika je nešto drugačiji.
Kada vlasnik koji nije zaposlen koristi službeno vozilo za svoje privatne potrebe radi se o primitcima vlasnika po osnovi izuzimanja imovine društva, odnosno o skrivenoj isplati dobiti. Takvo izuzimanje oporezuje se porezom na dohodak od kapitala (čl. 66. Zakona o porezu na dohodak) po stopi od 30% (čl. 70. Zakona).
Osnovica za izračun poreza na dohodak od kapitala (vrijednost primitka) po osnovi izuzete imovine utvrđuje se prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti, odnosno vrijednosti najma koju bi vlasnik društva platio na tržištu za istovjetno korištenje vozila. Utvrđenu vrijednost primitka je potrebno uvećati na bruto te obračunati pripadajući porez (30%) i prirez.
U svakom drugom slučaju, kada se službeno vozilo daje na korištenje isključivo za privatne potrebe zaposlenicima ili drugim osobama isto se smatra uslugom koja je oporeziva PDV-om. Ukoliko će se takva usluga i naplatiti od korisnika vozila onda je riječ o najmu, a najamnina bi se trebala zaračunati po tržišnoj cijeni najma uvećano za PDV.
Ako će se takva usluga isporučiti bez naknade, tj. besplatno, osnovica za utvrđivanje PDV-a je ukupan trošak obavljene usluge (čl. 8. st.3. i čl.33. st.5. Zakona o PDV-u), odnosno ukupni bruto iznos plaće u naravi.
Treba li se voditi evidencija o korištenju službenih osobnih automobila?
Obveza vođenja evidencije korištenja službenog osobnog automobila mora se voditi samo u slučaju kada se zaposleniku kojem je vozilo dano na raspolaganje u privatne svrhe utvrđuje plaća u naravi prema opsegu stvarnog korištenja službenog vozila u privatne svrhe, tj. 2,00 kune po kilometru prijeđenom za privatne potrebe (čl. 22. Pravilnika o porezu na dohodak).
Takva evidencija mora sadržavati podatke o prijeđenoj kilometraži i vremenu korištenja u privatne svrhe, što predstavlja temelj za izračun plaće u naravi.
Obveza vođenje evidencije o korištenju službenih vozila, osim u navedenom slučaju, za porezne svrhe, nije propisana ili obvezna, što potvrđuje i Uputa Porezne uprave u vezi poreznog tretmana prijevoznih sredstava od 03.04.2018.g. (https://www.porezna-uprava.hr/HR_publikacije/Lists/mislenje33/Display.aspx?id=19589).
Dakle, evidencija o korištenju službenog automobila ne mora se voditi ukoliko se plaća u naravi utvrđuje u visini 1% nabavne vrijednosti vozila ili 20% mjesečne rate operativnog leasinga, a niti kada se službeni osobni automobil koristi isključivo u službene svrhe.
